VIŠE O NAMA
Hotel bogate povijesti i tradicije
Povijest Hotela Lavica kaže da je to jedan od najomiljenijih i najstarijih izletničkih mjesta u Hrvatskoj, svega 25 km od grada Zagreba. Nalazi se u blizini starog grada, među platanama, pokraj samoborskog muzeja. Zgrada hotela “Lavica” kao i okolne zgrade, uključujući današnji samoborski muzej, građena je u nekoliko etapa. Izgrađene su na posjedu plemenitog Kralića. Posjed se prvi puta pojavljuje na karti samobora koju je 1764. izradio Petar Antun Praunsperger.
Krajem 18. st. posjed kupuje dvorski savjetnik Tisztpataky i nastavlja gradnju novog udobnog dvorca. Nakon smrti 1809. godine Tisztpataky oporučno ostavlja cijeli posjed svom nećaku, violinistu, pijanistu, skladatelju i vođi Ilirskoga pokreta, odnosno Hrvatskog narodnog preporoda, Ferdi Wiesneru Livadiću. Ferdo Livadić na posjedu je proveo punih 56 godina i bio je domaćin svim istaknutim osobama toga doba i vođama Ilirskoga pokreta.
Okolne zgrade služile su kao žitnice, podrumi, sjenica, spremišta za kola i kočije, radionica za kolara, kovača i stan za sluge i sluškinje. Zgrada današnjeg hotela Lavica, bila je konjušnica sa sjenikom.
Polovicom 19. st. zgrada se adaptira i u nju se smješta apoteka Milana Livadića, sina Ferde Livadića, zatim Franje Švarca i Marka Cesara. U istoj zgradi je bila dvorana i čitaonica pod nazivom DVORANA, kao i nekoliko soba u prednjem krilu na katu zgrade, u kojoj su odsjedali gosti (poznati Ilirci: Ljudevit Gaj, Stanko Vraz, Petar Preradović i drugi) kad su dolazili u posjet obitelji Livadić ili u Samobor.
Krajem 19. st.samoborski ljekarnik Mirko Kleščić i dr. Juratović uređuju Hidropatsko kupalište s lječilištem tadašnja vlasnica naprijed navedenog posjeda, gđa Vera Saurer otvara hotel i restoran (“Pension”) za smještaj ljetovališnih gostiju. Hotel je imao 17 soba, blagovaonicu, čitaonicu, sobu za pušenje, sobu za zabavu i kuhinju u kojoj su se već tada spremala vegetarijanska jela, slastičarnicu, gdje su se mogli kupiti sladoled, torte, kolači, mlijeko, kefir i tkz. “šnenokle”.
U prvim godinama 20. st. (1904. g.), hotel i restoran kupuje svratištar Dattler, koji dopunjuje ponudu hotela, te otvara i plesnu dvoranu. Od tada Lavica postaje, u društvenom životu i razvoju turizma Samobora, sve veći čimbenik. Organiziraju se brojne zabave samoborskih društava, plesni vjenčići, pokladni balovi, redute, koncerti, kazališne predstave, predavanja, književne večeri, kino predstave. Već je ljeti 1904. godine, hotel ugostio preko 1000 domaćih i stranih kupališnih gostiju.
1904. godine hotel pokreće turistički list koji se zove LJETOVALIŠNI VJESNIK SAMOBORA, a kasnije izlazi na stranicama Samoborskog lista te donosi mjesečna izvješća o gostima koji su posjetili hotel. Početkom 1918. godine hotel (“Pension”) s kinom, kupilo je dioničko društvo “HERMES” iz Zagreba. Novi upravitelj hotela je Dragutin Freunderich (poznat kao kazališni umjetnik), koji je ponovno adaptirao i osuvremenio hotel te izgradio novi most preko Gradne s krovom i balkonima, a hotelu je promijenio ime u LAVICA.
POVIJEST IMENA LAVICA
Predsjednik dioničkog društva Hermes bio je dr. Vladimir Matić. Kada se dr. Matić sa suprugom i kćerkom Leonardom, dovezao iz Zagreba 10. lipnja 1918. godine, da odobri radove i opremu u restoranu i hotelu, preko novog mosta mu je u susret došao Dragutin Freunderich, srdačno ih je pozdravio rekavši da je adaptacija hotela završena i da se hotel može razgledati i pustiti u rad. Tada je Freunderich Matiću pokazao i veliki natpis “LAVICA HOTEL” od kovanog željeza, visoko na pročelju zgrade (koji i dan danas tako stoji), te mu rekao: “Nadam se da se nećete ljutiti što sam hotel i restoran nazvao po imenu vaše drage kćerkice Lavice”. Dr. Matić i njegova supruga, sa suzama u očima te velikim zadovoljstvom su prihvatili prijedlog, i od tada, 10. lipnja 1918. godine, hotel i restoran nose ime “Lavica”.
Od dvadesetih godina 20. st. dioničkim društvom Hermes i hotelom Lavica upravljao je Kazimir Kopsa, koji je poznat po tome jer je dopunio i proširio gastronomske ponude u hotelu. Tako u oglasima preporuča domaću šunku, juhe, pečenja, salate, paprikaš, gulaš, svježe hrenovke, domače češnjofke, pečena rebrica iz rasola, variva, razne kolače (gibanica Lavica i tkz. “šnenokle”), a od pića birana vina, crno dvostruko sladno pivo itd. Od tridesetih godina nadalje, Lavicu vodi M. Hlavač. U tim godinama, pa sve do početka II. svjetskog rata, Lavica je bila sastajalište automobilista,izletnika i planinara.
Po završetku II. svjetskog rata dolazi krizno razdoblje za hotel, Lavica je postala društveno vlasništvo, i vodili su je poslovođe s manje ili više uspjeha. Šezdesetih godina 20. st. hotel i restauracija nalaze se u sklopu Hotelsko ugostiteljskog poduzeća (HUP) Risnjak iz Zagreba. 1966. se ulazi u rekonstrukciju, te je sagrađeno novo krilo restorana, a adaptacija se odužila i trajala do 1973. godine. HUP Risnjak zapušta Lavicu, tako da hotel radi u vrlo teškim uvjetima i sami radnici traže da se Lavica izdvoji iz HUP-a Risnjak i posluje kao posebni OOUR (osnovna organizacija udruženog rada). Radnici potom nastoje tom starom ugostiteljskom objektu vratiti renome, koje je izgubio lošim poslovanjem, u čemu djelomično uspjevaju.
Tada je Lavica imala ukupno 24 kreveta. 1983. godine, Lavica je opet u sastavu novog poduzeća: Hotelsko ugostiteljske radne organizacije (HURO) Zagreb, koji iznajmljuje 10 soba hotela za poslovne prostore, ponovno se vrši adaptacija, tako da u jesen 1984. godine, hotel ima 50 ležaja, restoran za 80 gostiju, a velika dvorana restorana pretvorena je u disco-klub.
Od 1990 godine na ovamo, zbog neriješenih vlasničkih odnosa, kao i zbog početka ratnih zbivanja u Hrvatskoj, u Lavicu se ne investira. Od 1990. do 1994. godine u hotelu su smještene prognaničke i izbjegličke obitelji, te se njihovim odlaskom hotel zatvara. 1994. hotel kupuje poduzeće INGAP d.o.o. Samobor, te ga uspijeva dijelomično adaptirati.
2001. godine, poduzeće AUTOTURIST SAMOBOR d.o.o. kupuje Lavicu i hotelu vraća stari sjaj. Odmah nastavlja adaptaciju hotela i do danas radovi su privedeni kraju (sobe, recepcija, kuhinja, velika dvorana, restoran, fasade, krovišta, parkiralište, instalacije i drugo). U prvoj fazi adaptacije hotel je imao 22 sobe sa ukupno 45 kreveta. Hotel danas ima 34 sobe s ukupno 74 kreveta. U adaptaciji su poštivani svi zahtjevi prema postojećim pravilnicima, tako da hotel u ovom trenutku ispunjava uvjete za *** (tri zvjezdice) zapadno europskog tipa. Objekat hotela upisan je u registar spomenika kulture, te nosi NULTU KATEGORIJU SPOMENIČKE VRIJEDNOSTI.